U glavama donatora (deo III): portret donatora – Piter Kuloi

U jesen 2011, zahvaljujući preporuci prijatelja dobila sam poziv da učestvujem u dvodnevnoj radionici o filantropiji u Mađarskoj, kao i priliku da sretnem izvanrednu osobu: Pitera Kuloija poslovnog čoveka i filantropa. Piterova biografija prilično je jednostavna: bio je investicioni bankar, prvo u Budimpešti, onda u Londonu. Povukao se u četrdesetoj i posvetio se  filantropiji. Osnovao je sopstvenu neprofitnu fondaciju, ali istvoremeno podržava i član je Upravnih odbora brojnih neprofitnih inicijativa i ciljeva.   

Piter je na mene ostavio dubok utisak – najpre, zato što je imao neka vrlo zanimljiva zapažanja o filantropiji, dobrotvornim organizacijama, prikupljanju sredstava, ali i zato što je bio/jeste prva osoba koju sam srela, a koja je rekla – “Zaradio sam dovoljno novca! Sada hoću da  vratim zajednici!” 

Ovaj post donosi neka od Piterovih razmišljanja o davanju, neprofitnim organizacijama, filantropiji:

Piterova motivacija za davanje

Piterova motivacija za davanje je lična i ne može se “vezati” sa samo jednim razlogom (baš kao što smo zaključili u par prethodnih postova). On kaže:

“Prvo, vaspitanje je veoma važno. Odgajan sam u porodici u kojoj su roditelji verovali da ne možete da provedete život zarađujući, nego da je vrlo važno i davati; moj plan je oduvek bio da “vratim” ono što sam zaradio. Takođe, ne verujem u to da u bilo kom odnosu možete samo primati – morate takođe i da dajete. Ovo je posebno važno za nas iz Centralne i Istočne Evrope jer smo stalno slušali kako će država sve rešiti.

Naposletku, mislim da je opasno verovanje kako je sve na nama – postoji element sreće u svakom uspehu. Verujem da sam imao sreće i da je moja dužnost da pomognem onima koji su je imali manje.” 

Zašto je osnovao dobrotvornu organizaciju umesto da donira onima koje već postoje?

Piter je osnovao dobrotvornu organizaciju sa idejom da finansira organizacije koje već imaju neke programe, ali… “Osnovao sam dobrotvornu organizaciju sa dva prijatelja; rekli smo – evo nas i počeli smo da tražimo one kojima je potreban novac. Međutim, uskoro je postalo jasno da nema dovoljno organizacija koje rade profesionalno: strateški, sa poslovnim planom, odgovorno i transparentno. Tako da smo krenuli da započinjemo sve više naših programa…” 

Kako Piter motiviše druge? 

Danas, Piter je predsednik Upravnog odbora dobrotvorne organizacije Bator Tabor Alapitvani; imaju širok dijapazon raznovrsnih grupa donatora – pojedince i kompanije, male i velike donacije… Piter kao član Odbora provodi dosta vremena u prikupljanju sredstava. Kako motiviše ljude da daju? Naravno, kao poslovan čovek zasigurno ima brojne kontakte – ali to nije jedini faktor. “Motivišem ličnim primerom! Ali u isto vreme vrlo je važno da se pronađu načini na koje će ljudi uživati u davanju i – imajući na umu da je razvijanje dobročinstva razvijanje brenda – približiti im cilj, razlog za koji prikupljate sredstva.” 

Koji je Piterov savet drugim neprofitnim organizacijama?

“Čini mi se da neprofitni sektor liči na politiku – često se oslanjaju na emocije. Poslovni ljudi, kompanije rade drugačije: identifikujemo problem, analiziramo ga i pravimo planove kako da ga rešimo. Kada smo počinjali, shvatili smo da moramo da organizuemo zaista veliki dečji kamp: šest stotina dece i mnogobrojne volontere, tako da smo napravili strateški plan ali i biznis plan. Neprofitne organizacije bi da se okrenu takvom, poslovnom načinu razmišljanja i kreiraju i strateški i biznis plan.”  

“Drugi faktor koji sam već pomenuo je pravljenje brenda: moramo javnosti da približimo naš cilj. U tome su nam pomagale kreativne agencije – kreativni programi za prikupljanje sredstava, stranica na Fejsbuku (sada imamo dvadeset sedam hiljada “prijatelja”). Neprofitne organizacije bi trebalo da koriste pomoć profesionalaca kako bi privukle ljude, zato što oni imaju know how.”   

“Naposletku, važno je razmišljati o održivosti, koja jedino može da se postigne pojedinačnim davanjem. Ako imate deset hiljada ljudi koji će dati dva dolara mesečno, to je održivo. A to nas vraća na važnost stvaranja  brenda koji će privući veliki broj donatora.”

Kako bi Piter razvijao filantropiju u regionu?

“Dakle, najpre, važno je uspostaviti kredibilitet neprofitnog sektora. Bilo bi, zapravo, dobro da se razvije/postoji institucija koja bi na neki način potvrđivala kredibilitet to jest filtrirala one koje koji je nemaju.      

Dalje, potrebno nam je nekoliko dobrih primera – ako imate jedan dobar primer koji možete da promovišete, to će privući i druge. Takođe bi pomoglo da postoje poznati koji bi “zagovarali”, promovisali davanje – treba da učinimo da filantropija i davanje postanu ‘kul’!

Na kraju, brend, brend, brend!”

Kako Piter kao donator bira dobrotvornu organizaciju?

Povremeno, Piter još uvek daje novac dobrotvornim organizacijama. Dakle, kako odlučuje?

“To je poslovni instinkt. Neprofitna organizacija kojoj ću pomoći mora da bude verodostojna, profesionalna i da razume važnost strateškog i poslovnog planiranja. Takođe, više ne tražim dobrotvornu organizaciju koju bih podržao – zato je važno da postoji neko ko ih zagovara/promoviše – neko ko veruje u njihov cilj. Ja posmatram tu osobu i da li verujem njima i njihovoj sposobnosti da guraju stvari napred.”    

Pošto je post ograničen prostorom ne mogu da prenesem baš celu radionicu i razgovore sa Piterom, ali verujem da mi – iz neprofitnog sektora – možemo mnogo da naučimo od njega o strategiji, prikupljanju sredstava i o razvoju filantropije uopšte. I nadam se da ćemo imati prilike da dovedemo Pitera u region, na radionicu ili barem na razgovor.

Ali na kraju, želim da kažem još nešto: na radionici, privučena Peterovom izjavom Zaradio sam dovoljno novca (iskreno, nikada to nisam čula) prosto sam morala da ga pitam kako to, dovoljno??? Odgovorio je: “Šta je dovoljno zavisi od osobe – zato što se u krajnjoj liniji radi o egu, a ne o sumi.” Taj odgovor me je iznenadio jer kada se govori o zarađivanju novca uvek se priča o sumama. Čini mi se da je odluka o filantropskom angažovanju nalik tome: ljudi često kažu da ne daju u dobrotvorne svrhe zato što nemaju dovoljno novca; međutim, kada bolje razmislimo, zar se kod davanja ne radi zapravo o odluci da damo, a ne o sumi novca koju možemo da odvojimo?

Peter Kuloi je osnivač Fondacije Mosoli, predsednik Fondacije Bator Tabor, član odbora u američkom udruženju Hole in the Wall, član odbora dobrotvornog udruženja Zajednički cilj u Velikoj Britaniji, i član odbora Baretstauna iz Irske. 

About author

client-photo-1

Aleksandra Vesic