Razmišljajući o tome kako da predstavi i podrži preduzimanje više akcija za prikupljanje novca u cilju mobilizacije lokalnih resursa za NVO u Makedoniji, CIRa je 2007 uvela takozvane “Grantove za razvoj filantropije (GRF)”. USAID je finansirao CSSP – tip “challenge” donacije u kojem smo ponudili da, kao podsticaj, doniramo istu sumu koju organizacije uspeju da prikupe iz lokalnih izvora (do pet hiljada američkih dolara). Najveći broj od trinaest podržanih organizacija je uspešno prikupilo novac (ukupna prikupljena suma iz lokalnih izvora iznosila je oko pedeset hiljada američkih dolara), a posebno su istakle pozitivan uticaj koji je ceo proces imao na njihovu vidljivost u zajednici. Međutim, reakcija jedne, ne baš uspešne organizacije (prikupili su samo petsto dvadeset pet američkih dolara na “tihoj aukciji” koju su organizovali), koja je sa nama podelila svoje razočaranje, bila je: “Da smo mesec dana proveli u pisanju predloga za projekat prikupili bismo sedamdeset hiljada dolara. Za nas je organizovanje događaja za lokalno prikupljanje novca jednostavno gubitak vremena”. Osim nekoliko organizacija čiji je budžet pokriven pojedinačnim i korporativnim donacijama (npr. lokalno udruženje za borbu protiv raka dojke – Borka), najveći deo neprofitnih organizacija u Makedoniji još uvek razmišljaju kao ova, verujući da će dobijati grantove iz preostalih programa međunarodnih donatora.
Paradoks je da civilno društo, koje više nego voljno da pokrene građane oko važnih društvenih pitanja, nema uspeha u mobilisanju njihovih sredstava.