Portret donatora: Nikola Koprivica ili Onaj koji daje treba da bude zahvalan!

Prošle godine, PP vam je prikazao dva značajna individualna donatora, oba van našeg regiona. Mislili smo da je sada pravo vreme da vam pokažemo da takvih donatora ima i na Zapadnom Balkanu! Ovaj post govori o  Nikoli Koprivici, biznismenu i filantropu iz Crne Gore, koji je, u znak sećanja na svoga oca, uspostavio Fondaciju “Ćano Koprivica” u Nikšiću u Crnoj Gori.

Njegov otac, Stanislav-Ćano Koprivica bio je poznat po svojim filantropskim donacijama I smatra se za jednog od najvećih filantropa Crne Gore. Prva nagrada “Iskra” za izuzetan doprinos individualnoj filantropiji u Crnoj Gori mu je dodeljena posthumno. Često se citira njegova izreka: “Nije bitno koliko novca imaš,već da  znaš šta sa tim novcem da uradiš.”

Ovo je priča Stanislavovog sina, Nikole:

Zašto uopšte davati novac u filantropske svrhe?

U našoj porodici smo svi vaspitavani da dajemo, a kada odrastate u takvom okruženju to postaje normalno. Moj otac je pomagao velikom broju ljudi,a kompanija koju je on vodio je izdvajala puno novca u humanitarne svrhe. Pre svoje smrti mi je rekao da bi želeo da osnuje fondaciju.

Tako da sam počeo da razmišljam o osnivanju fondacije ili zadužbine kada sam razvio sopstveni biznis. Izdvojio sam oko  350,000 evra u tu svrhu. Kada sam otišao u Nikšić pitao sam ih šta im je potrebno; oni su imali niz ideja, pa smo zajedno došli do projekta škole za srednje muzičko obrazovanje. Odlučili su da i sami ulože nešto novca i tako je sve počelo.

Tako vaspitavam i svoju decu. Na primer,moja deca su sada “sponzori/kumovi[1]” deci iz Afrike – doniraju novac za obrazovanje dece. To nisu velike sume ali oni izdvajaju od sopstvenog džeparca a ja dodajem na njihove donacije. Oni takođe prate rad Fondacije. Smatram da je želja da se pomogne drugima (društvu) jedna od najbitnijih stvari koje se nauče u porodici i mora se negovati od najranijih dana.

Zašto donirate preko Fondacije a ne preko drugih organizacija?

Odlučio sam da osnujem Fondaciju zato što tako imam kontrolu nad donacijama i nisam vezan za druge donatore. Osim toga, sve OCD kao i lokalne fondacije ulažu u projekte, dok je meni jako važno davati i pojedincima. Mislim da je jedan od izazova sa kojima se suočava Crna Gora i potreba za obrazovanim kadrovima, a to je ono u šta ja želim da ulažem.

Volim takođe da vidim jasne rezultate svojih donacija i šta je postignuto.

Tokom rada sa Fondacijom shvatio sam da ima mnogo organizacija civilnog društva i to veoma malih… I dobro je da postoje druge fondacije kao što je  fAKT  koje mogu da ih podrže.

Koje oblasti i ciljevi su značajni za vas?

Oblasti koje me interesuju su obrazovanje, kultura, zaštita životne sredine…

Ali vrlo važan deo moje filozofije je da se talentovanim mladim ljudima mora pružiti prilika. Zato smo podigli muzičku školu i dajemo stipendije mladim ljudima tako da mogu da se školuju u Podgorici. Takođe planiram da uvedem nagradu Stanislav-Ćano Koprivica za mlade preduzetnike.

Kako se rad u Fondaciji razvijao shvatio sam koliko je bitno uticati na razvoj dece i obezbediti im priliku da usvoje prave vrednosti. Zato Fondacija ulaže sve više u rano obrazovanje dece. 

Osim toga, iako najviše dajem u Crnoj Gori, pomažem I ljudima u Srbiji. Odrastao sam u Jugoslaviji, tako da ne posmatram Crnu Goru i Srbiju potpuno odvojeno.

Biznis, novac i davanje?

Moj posao je odvojen od Fondacije i ne praktikujem da doniram preko svoje kompanije. Moja kompanija nije tako velika i reklamira se na druge načine. Međutim, razmišljam o pokretanju biznisa čiji bi profit išao u Fondaciju.

Za mene lično poreske olakšice nemaju veze sa ovim jer je moj biznis u drugoj zemlji  i ne uživam nikakve poreske olakšice zbog donacija u Crnoj Gori. Mada, nekima ovo može biti važno.

Novac vidim kao energiju koja ne treba da miruje, već se mora kretati.

Šta mislite o motivisanju drugih da daju?

Kada motivišete druge da daju to ima najviše veze sa atmosferom i  razlogom davanja. Naša Fondacija je organizovala donatorske večere na kojima smo prikupili oko 60.000 evra za dve večeri. Tu se ne radi isključivo o velikim donacijama bogatih pojedinaca, neke donacije bile su po pet evra. Ovde se radi o velikom broju ljudi, koji su voleli i poštovali mog oca i njihovoj želji da na ovaj način iskažu poštovanje.

I za kraj…

Pre izvesnog vremena pročitao sam Zen priču, koju smatram istinitom, a koja je deo moje filozofije i razloga zbog koga dajem. Priča nam govori da onaj koji daje treba da bude zahvalan, zato što je u prilici da daje. 

2011. Nikoli Koprivici je uručena  Iskra Nagrada Crne Gore kao pojedincu koji svojim filantropskim zalaganjem  doprinosi razvoju društva i čitave zajednice.

Fondacija “Ćano Koprivica” je i dalje vrlo aktivna u Crnoj Gori. Osim Nikolinog doprinosa, Fondaciju podržava veliki broj pojedinaca i kompanija. Jedan od njihovih skorijih projekata  je osnivanje lutkarskog pozorišta u Nikšiću i prva predstava (Crvenkapa) ovog pozorišta nastalog pod okriljem Fondacije.

U skladu sa naporima Fondacije da više investira u rano obrazovanje dece,Fondacija je u Januara 2013.  podržala i otvaranje prve Montesori školice u Crnoj Gori “Zvono” za decu uzrasta od tri do šest godina. Uz to, Fondacija planira da podrži trening centar gde bi nastavno osoblje  iz cele Crne Gore moglo da prođe obuku I dobije sertifikat. Ukupno je Fondacija uložila skoro 750,000 evra u niz različitih projekata i programa širom Crne Gore.

Veliko hvala Nikoli Koprivici na spremnosti da podeli svoju priču sa nama. Ukoliko želite da saznate više o radu Fondacije “Ćano Koprivica”, molimo vas da posetite http://www.nvfcanokoprivica.org/cg/index.php

 


[1] World Vision program: Sponsor a Child

About author

client-photo-1

Aleksandra Vesic