U glavama donatora (deo prvi): istraživanje – kako se ponašaju donatori

Pitanja koja sam postavila vama na kraju poslednjeg posta: Znamo li zašto donatori daju? Znamo li kako biraju primaoce? Znamo li kako da ih motivišemo? podstakla su me da potražim i odgovore. Dubinska istraživanja/izveštaji usredsređeni na tipove pojedinačnih donatora, njihovu motivisanost i donošenje odluka, su, kada je u pitanju naš region, retki, gotovo nepostojeći. Međutim, pronašla sam zanimljivo – i skorašnje – istraživanje (Money for GoodNovac za dobro I i II), koje je sprovedeno je u SAD-u, a pozabavilo se različitim vidovima ponašanja donatora. Istraživanje je – između ostalog – rezultiralo izveštajima kao što je npr. Kako neprofitne organizacije mogu da delotvornije obezbede individualne donacije? (Houp konsalting (http://www.hopeconsulting.us/), a nešto od toga i u saradnji sa Gajdstar-om). Istina, istraživanja/izveštaji rađeni su na i za tržište Sjedinjenih Država, ali mi se čini da ipak pružaju neke uvide u ponašanje donatora – na kraju krajeva ljudi su svuda ljudi, zar ne?

Evo nekoliko ključnih nalaza (a nekima od njih bila sam, moram da priznam, malo iznenađena) o individualnim donatorima:

March 20, 2012

Ko su donatori?

Nakon ove dugotrajne praznične pauze (znate – redovan Božić, pa onda pravoslavni Božić, redovna Nova godina i tako dalje… ah, taj život na Balkanu) pitala sam se kako da započnem ovogodišnje zapise? Šta bih želela da se dogodi u 2012? Pa, kao prvo, volela bih da vidim kako lokalni donatori daju više. Tako da 2012 započinjem prikazom još jednog dela prošlogodišnjeg istraživanja o praćenju medija, koji nam može pružiti makar deo uvida u to ko su lokalni donatori u regionu – a može nam pomoći i da shvatimo kako ta “zajednica” lokalnih donatora sada izgleda.  

March 20, 2012

Deset predviđanja za filantropiju na Balkanu u 2012

Prošle nedelje, kolega iz Londona mi je poslao članak Džona Harvija iz Saveta fondacija (The Council on Foundations) pod naslovom Deset glavnih predviđanja za svetsku filantropiju u 2012 (http://www.cofinteract.org/rephilanthropy/?p=3748). Članak pruža uvid u gledišta vodećih članova The Council on Foundations na temu razvoja filantropije u 2012.  

Usledilo je besomučno slanje i-mejlova kolegama iz BiH, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije. Zahvaljujući poznatoj balkanskoj solidarnosti, moje kolege su – usred grozničavih aktivnosti pred kraj godine i izuzetno kratkog roka (još jedna balkanska specijalnost) – uspele da pronađu vreme i energiju da promisle i napišu predviđanja o filantropiji u 2012 i nadalje, kada su pitanju njihove zemlje i region: 

March 20, 2012

Mreža za finansiranje – dajte novac i zabavljajte se!

Lisa K. 100! Rosalinda A. 250! Fred M. 500!…

… i za samo pola sata, u jedinstvenom krugu davalaca pod nazivom Mreža za finansiranje (The Funding Network – TFN) prikupljeno je više od pedeset hiljada funti za pet projekata. Za TFN sam prvi put čula od kolege iz Londona; koleginica mi je o njima pisala završavajući poruku sa: U suštini, mislim da je TFN sjajan! U više navrata, ljudi koje sam sretala, a bili su uključeni u TFN, govorili su mi – TFN je tako zabavna!

Pa, šta je tačno ta sjajna i zabavna mreža – TFN? Opisan je kao ‘tržište za donatore i dobrotvorne (neprofitne) organizacije, kao prvi javni, otvoreni krug davalaca u Velikoj Britaniji, i kao Zmajevo gnezdo[1] za dobrotvorne organizacije’, TFN ’omogućava pojedincima da se udruže i prikupe novac za projekte koji vode društvenim promenama’. I to sa izuzetnim rezultatima: od 2002, TFN je prikupio više od četiri miliona funti za širok dijapazon različitih ciljeva i više od četiristo pedeset lokalnih, nacionalnih i internacionalnih projekata.  

Zamisao koja stoji iza toga je – kao što su sve jednostavne zamisli – izvanredna:

March 20, 2012

Sve je moguće, samo budite uporni!

Prošle nedelje pročitala sam neverovatnu priču o velikoj zajedničkoj filantropskoj inicijativi na Kosovu koja je sakupila više od četirsto hiljada evra za otprilike dva i po sata. Za mene je to primer kako ljudi iz različitih sektora mogu da rade zajedno i postignu velike stvari. Dobrotvorni događaj za prikupljanje priloga organizovan je za nevladinu organizaciju Majka Tereza iz Nemačke. Prihod je trebalo da obezbedi potrebno medicinsko lečenje za bolesnu decu na Kosovu. Događaj su činili tradicionalna svečana večera i istovremeni televizijski prenos dešavanja na RTK, koja je tražila donacije putem SMS-a. Događaj su u potpunosti podržali medijski partneri. 

Ključni element je da su se svi zabavljali i osećali dobro zato što daju. I to je suština – možemo da budemo dobri u promovisanju filantropije jedino ako verujemo u proces i ako verujemo da je sve moguće.

March 20, 2012

Filantropija u regionu – živa i zdrava!

Znam da se mi (mislim na civilno društvo) na razne načine trudimo da razvijemo filantropiju, ali ceo ovaj posao sa praćenjem medija potvrdio je ono što sam već neko vreme mislila: filantropija u regionu živa je i zdrava i razvijaju je mnogobrojni akteri – a ne samo civilno društvo – hvala na pitanju!

Šta mislim pod tim? Pa, kada pogledate medijske izveštaje izgleda da svi rade nešto – mediji, kompanije, agencije za PR, advokatske kancelarije, poznate ličnosti, sportisti, političari, crkva, učitelji, doktori, lokalni horovi, vlasnici kafića, imućni i oni manje imućni…!

Sad, jedno od pitanja – barem za mene – moglo bi da bude koje je mesto civilnog društva u tom razvoju; ali ovoga puta, pozivam vas da bacite kratak pogled kako filantropija – koju su razvili tako različiti ljudi i grupe – izgleda u ove četiri države.

March 20, 2012

Filantropija kao brokoli?

Prošle nedelje imala sam priliku da, na godišnjoj skupštini Društva Srbije za odnose sa javnošću, iznesem neke od nalaza o praćenju medija i filantropiji; na panel diskusiji govorilo se o odnosu medija prema društvenoj odgovornosti kompanija i korporativnoj filantropiji. Iako mi je bilo zanimljivo što nalazi – neke od njih sam već prikazala ovde – potvrđuju mišljenje korporativnih stručnjaka za odnose sa javnošću (mediji nisu mnogo zainteresovani, ne pružaju dovoljno informacija, itd), prisustvo “druge strane” je zapravo bilo ono što je diskusiju učinilo zaista interesantnom. Zoran Stanojević, urednik i voditelj emisije Oko magazin, jedne od najgledanijih emisija na RTS-u, je ovako izneo svoje mišljenje:

March 20, 2012

Priča o brojevima

U prvom postu pomenula sam da postoji objašnjenje/priča iza velikog broja izveštaja o filantropiji u regionu. Da vas podsetim: “za približno dva i po meseca bilo je više od hiljadu sto priloga o donacijama, akcijama i davanju…”

Dakle, kakva je to priča o brojevima, kada smo već prebrojali izveštaje/priloge?

Elem, ispostavilo se da je sva filantropija jednaka, ali je neka jednakija od druge J. To jest, o nekim akcijama/donacijama izveštavano je više puta tako da broj priloga zapravo “prikriva” pravi broj prikazanih akcija/donacija.

March 20, 2012

Dakle, kako mediji izveštavaju o filantropiji?

Vezano za  Nejtanovo veoma dobro pitanje o kvalitetu medijskog izveštavanja i broju kriterijuma koji mogu da se koriste za praćenje i merenje, činilo mi se da neka od zapažanja i analiza mogle biti zanimljive i za širu publiku… 

Moj opšti utisak je bio: nedostatak informacija. Kako bih pokazala na šta mislim podeliću sa vama svoj omiljeni izveštaj, koji ovom prilikom citiram u celosti: ’Menjamo dijatebes’ naziv je humanitarne trke na kojoj je u subotu bilo dve stotine ljudi.”

Kraj priče. Nema ničega o tome ko ju je organizovao, zašto je trka bila humanitarna, kako je prikupljen novac, kako će trka pomoći da se promeni dijabetes… Mislim, razumem da postoji nedostatak prostora, ali stvarno!

March 20, 2012

Filantropija u središtu pažnje…ili ne?

U poslednjih nekoliko meseci bila sam zauzeta praćenjem medijskih izveštaja na temu filantropije u nekoliko država u regionu; zapravo, agencije za pres kliping su bile zauzete praćenjem medija, a ja sam pokušavala da – na smislen način – protumačim podatke koje sam od njih dobijala. 

U slučaju da se neko pita zašto bih to radila, pokušavala sam da saznam više o statusu lokalne filantropije u regionu, ali i još uvek nedovoljnom nivou stabilnog finansiranja neprofitnih organizacija od strane lokalnih izvora (tj. osim državne uprave). Pa sam pomislila – jedan od načina da steknemo nekakav objektivan uvid u civilno društvo i filantropiju bi bilo praćenje medija. Pri tome, sasvim mi je jasno da mediji često pružaju sve osim objektivne slike. Međutim, mediji oblikuju javno mnjenje, vođeni procenom šta će biti zanimljivo široj publici, tako da bi, prateći izveštaje različitih vrsta medija, trebalo da možemo da steknemo sliku koja je ‘objektivna’, u smislu da ne “forsira” samo pojedine aktere.

March 20, 2012